Jedan od najčešćih uzroka oštećenja aure, a time i nastanka hroničnih bolesti su, pored stresova i negativnih misli, štetne, negativne tuđe misli. Dr Stojanović je za tu pojavu odavno znao, ali je želeo i lično da se u to uveri. Spustio se na nivo meditacije i poželeo da vidi štetnu misao. Jedna je došla kao providna lopta, šireći se. Samo se njen bliži deo video kao luk i on je dotakao auru na mestu gde može da uđe u nju. Tu se nalazi jedan otvor, kao prsten, koga je misao dotakla. Lučni deo koji se naslonio na otvor prstena je prošao kroz njega i ušao u auru, dok je ostali deo obišao auru i nastavio daIje. Deo koji je ušao u auru se rasplinuo u raznim pravcima, gde je bio analiziran i protumačen. Ukoliko je njegova energija štetna po auru, ona će je minimalno oštetiti, srazmerno unetom deliću tuđe Negativne misli, na isti način kao i sopstvene negativne misli, stvarajući Energetski žele. Mnogobrojne negativne misli drugih ljudi, koje neprekidno stižu do naše aure i pored unošenja samo delića negativnih misli, ipak je blago oštećuju.
Delovanje geopatogenih ili štetnih zračenja iz zemlje prouzrokuje najčešće povredu tela. Ovi zraci u kontaktu sa sivom bioenergijom stvaraju treću vrstu energije koja, za razliku od energetskog želea koga stvaraju negativne misli i stresovi, ne sprečava kretanje bele bioenergije. Međutim uništenje sive bioenergije dovodi do disproporcije odnosa sa belom bioenergijom i odstupanja od Zakona bioenergije, što u prvi mah dovodi do smanjenja funkcionalnosti organa koji su na udaru ovih zraka, a kasnije i do bolesti. Posebno je opasno delovanje ovih zraka na mestima gde se osoba duže zadržava, kao što su krevet, fotelja za odmor, radni prostor i dr. Koliku će štetu naneti geopatogeni zraci, zavisi od njihovog intenziteta, vremena delovanja, kao i zdravstvenog stanja organa na koje zraci deluju i nivoa funkcionalnosti nervnog sistema te osobe. Organi koji su još pre delovanja geopatogenih zraka oboleli kao posledica stresova i negativnih misli i čije je funkcionisanje nervnog sistema iz istih razloga loše, mnogo će brže oboleti pod dejstvom geopatogenih zraka.
Pored delovanja štetnih energija kao što su geopatogena, kosmička, crnomagijska, štetno delovanje zvezda i planeta, sopstvenih negativnih misli, tuđih negativnih misli, postoji i delovanje okoline, koje takođe može biti štetno po čoveka. Ova štetna zračenja okoline sastoje se od štetne komponente zračenja oblika. Posebno štetne zrake imaju šiljasti kupasti oblici, izlomljene linije, hrbati nekih predmeta izlomljeni kao planinski venci, kupasta udubljenja, paralelne sinusoide i krive slične njoj, bilo da su ispupčene ili udubljene, ili crtežI na ravnoj površini, zatim paralelne izlomljene linije na crtežu, niz pomerenih sve manjih krugova koji asociraju na kupu, jako izduženi piramidaini šiljci, kao što su vrhovi katoličkih crkava. Svi ovi predmeti i crteži stvaraju štetna zračenja u obliku polja oko predmeta i u obliku sukcesivnih emisija štetnih zraka. Polje obično zauzima manji prostor oko izvora, ali je konstantnog intenziteta. Na primer, jedna kupa visine 30 cm ima polje oko vrha oblika okruglog pljosnatog jastučeta prečnika 60 cm; Katedrala u Novom Sadu ima polje prečnika 15 m, debljine 2,5 m. Štetni talasi emituju se sukcesivno od vrha kupe ili piramide u obliku sfernih talasa od jednog do 10 puta u sekundi. Ovi talasi kod Katedrale u Novom Sadu dopiru od vrha prema tlu i gase se na oko 3 m od poda tako da nema štetnog delovanja na vernike.
Pored zračenja oblika, štetne zrake emituje i površinski sloj zemlje do dubine od dva metra. Oni se prostiru u obliku polja koje iznad površine zemlje postoji do nivoa 60-80 cm na celoj površini Zemljine kugle. Toga zračenja nema na površini mora, jezera i uz samu obalu na rastojanju od nekoliko metara od vode.
Pored ovih glavnih izvora štetnih zračenja, postoje i blaži oblicI koji se javljaju pri duvanju vetra, zatim štetna komponenta svetlosti, štetna komponenta pri raspadanju organskih materija, zračenju pukotina stena na površini Zemljine lopte.
Mada su sva ova štetna zračenja relativno blaga, ona neprekidno deluju celog našeg života, oštećujući u izvesnoj meri telo i dovodeći do slabljenja međusobne usklađenosti pojedinih organa u telu, pre svega, time što deluju na nervni sistem čoveka. Kao krajnji rezultat delovanja ovih štetnih zračenja javlja se blago slabljenje organizma i popuštanje sinhronizovanog delovanja pojedinih organa, što ubrzava starenje, a time i skraćuje život.
U nekoliko navrata dr Stojanović je, posle izražene želje da vidi oštećenja u auri koja su dovela do nekog oboljenja, uspeo da dobije njihov izgled. On se kretao od svetlosive izmaglice za blage bolesti, tamne oblačiće opkoljene svetlosivim kod srednjih bolesti, ploče boje srebra, svetle ili srebrnaste, bez sjaja koje kao da su bile zahvaćene korozijom, kod težih hroničnih oboljenja, kao i vrlo retki oblici želea koji podseća na kristalnu strukturu različitih geometrijskih oblika. To ga je podstaklo da pokuša da vidi ne samo sve vrste oštećenja u auri izazvanih negativnim mislima, nego i da uspostavimvezu između njih i nivoa i vrsta bolesti koje one prouzrokuju.
Posmatrajući auru dobio je informaciju da su ove površine nepravilnog oblika i da mogu obuhvatiti prostor veličine od 0,5 do 5 metara. Javljaju se na raznim frekvencijama, nezavisno jedna od druge. Kada se posmatraju u tri dimenzije, ova oštećenja u auri imaju zaobljen izgled, obično loptast ili jajast, sa više ili manje ispupčenih mesta. Srebrnasti sjaj najtežih oštećenja dolazi od maksimalne koncentracije bele bioenergije.
Ova oštećenja u auri koja je posmatrao, ukazivala su na to da li su bolesti akutne ili hronične i dosta precizno govorile o njihovom intenzitetu, ali se na osnovu njihovog izgleda nije mogla zaključiti vrsta bolesti, pa čak ni da li se radi o organskim ili psihičkim bolestima.
Energetski oblak mu je, tokom jedne od seansi prenošenja znanja, napomenuo da još nema jasnu sliku o nastanku hroničnih bolesti, te da je potrebno da mu je, u nekim njenim elementima, dopuni.
Nastanak hroničnih bolesti predstavlja jedan od najsloženijih mehanizama i procesa koji se dešavaju u auri. Zbog toga ćemo se zadržati na najjednostavnijim objašnjenjima koja se odnose na najvažnije činioce u ovom procesu. Hronične bolesti nastaju postepeno, tako da period do dostizanja maksimuma traje relativno dugo. Tokom prvih 70-80% tog vremena ne javljaju se nikakvi simptomi. Bolest se, zatim razvija uz pojavu simptoma, u toku preostalih 20-30% tog vremena, dok ne dostigne svoj maksimum. Ta prva faza, pre pojave simptoma, sastoji se od tri elementa:
1.Pojava stresa i negativnih misli
Ova faza može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko meseci. Kod stresova koji nemaju produženo dejstvo traje, najčešće samo nekoliko sekundi. Međutim, u većini slučajeva stres ima produ ženo dejstvo i proteže se obično od više dana do više meseci, gubeći postepeno na svom intenzitetu.
Ukoliko se radi o negativnim mislima, prva faza traje od mesec dana do osam meseci. Tokom ove prve faze dolazi do emitovanja energetskih talasa iz mozga, koji predstavljaju negativne misli nastale usled produženog stresa ili razmišljanja. Njihovo delovanje na auru je već objašnjeno, s tim da se neke stvari moraju pojasniti.
2.Oštećenje aure negativnim mislima
Talas negativnih misli, u obliku lopte, u kontaktu sa sivom bioenergijom dovodi do međusobnih reakcija čiji rezultat predstavlja treću vrstu energije, koja je već opisana i koja se zove energetski žele. On se javlja posebno na mestima gde dolazi do jačeg delovanja negativnih misli. To su mesta u auri gde su odnosi sive i bele bioenergije već prethodno, iz nekih razloga, poremećeni pa je veza ovih dveju energija olabavljena. Ta prethodna oštećenja nastaju u najvećem broju slučajeva kao posledica višegodišnjih nezadovoljstva samim sobom, što postepeno prouzrokuje blago uništavanje sive bioenergije i labavijenje veze sa belom bioenergijom. Ova mesta su najviše podložna oštećenju sive bioenergije pri kontaktu sa energijom negativnih misli. Oštećenja aure bi, zbog sfernog oblika talasa negativnih misli, trebalo da budu u svim tačkama aure podjednaka. Međutim, sama konstrukcija aure nije u svim njenim delovima ista. Pojedini njeni delovi nemaju nikakvog značaja za zdravlje osobe i njihova oštećenja se izražavaju na drugi način. Isto tako, pojedini organi, naročito oni vitalni, imaju posebna ojačanja i zaštite u delovima aure koji se na njih odnose. Uzimajući u obzir sve navedeno, talas negativnih misli, ipak proporcionalno oštećuje sve delove aure.
3.Prvi trenuci stresa
Stresne situacije, naročito prvi trenuci koji su obično najintenzivniji, ne razvijaju Energetski talas loptastog oblika, nego energetsko polje u obliku izduženog balona, koji može da se, u zavisnosti od sadržaja stresa, usmeri u pravcu nekog dela aure, a može da obuhvati maksimalno 1 % njene zapremine. Stoga on može da ošteti samo neke delove aure, koji su odgovorni za naše zdravlje, dok ostali neće imati nikakve štetne posledice od ovog stresa.
Najrazorniji deo tog polja stresa je njegov vrh, odnosno deo koji je najudaljeniji od mozga. Na tom mestu dolazi, ne samo do uništenja gotovo celokupne sive bioenergije, nego i do stvaranja malih jezgara koja ostaju posle povlačenja stresnog polja i koja, još određeno vreme emituju ovu štetnu energiju nagrizajući okolnu sivu bioenergiju. Dr Stojanović ih je video kao crtice i tako ih nazvao, jer su u odnosu na veličinu cele aure vrlo mali, međutim njihov izgled bi pre odgovarao izduženim elipsoidima. Njihove dimenzije su veoma male, obično nekoliko centi metara. Pri pojavi stresa, može ih nastati od nekoliko do nekoliko stotina, a vek trajanja im je od nekoliko minuta do nekoliko sati. Rezultat delovanja energetskog polja stresa i sive bioenergije predstavlja energiju dosta velike gustine, koju je dr Stojanović nazvao energetski žele, što je dosta adekvatan naziv. Što je više sive bioenergije neutralisano, to je ovaj žele gušći. Njegova gustina je manja od gustine bele bioenergije, ali ipak znatno sprečava kretanje bele kroz njega. On, takođe, delimično ili potpuno, u zavisnosti od njegove gustine, zapušava kanale kojima se kreće Bela bioenergija.
Koliko će nivo ili intenzitet dostići hronično oboljenje zavisi od tri faktora:
Ipak, presudnu ulogu igra oštećenje aure nastalo kao posledica stresova i negativnih misli. Ono obično čini 75% uzroka bolesti, prethodno stanje organa utiče sa 15%, a stanje okolnih organa sa 10%.
Hronična oboljenja nastaju kao posledica oštećenja aure na jednoj ili više frekvencija. Blaga hronična oboljenja imaju uzrok na jednoj ili dve frekvencije, srednja oboljenja na jednoj do tri, a teška na dve do šest. Teška oboljenja se nikada ne javljaju kao posledica oštećenja aure na samo jednoj frekvenciji.
Saznanja dr Stojanovića o prirodi i mehanizmu nastanka hroničnih bolesti, i pored velikog broja informacija koje je o tome primio, još uvek nisu bila kompletna. Pored toga, nije uspeo da nađe odgovor na pitanje: Šta određuje da li će oboljenje biti organsko ili psihičko? Negativne misli i stresovi, odnosno oštećenja koja se kao njihova posledica javljaju u auri izazivaju obe vrste bolesti - organske i psihičke i ne razlikuju se po svojoj energetskoj strukturi niti na bilo koji drugi način.
Energetski oblak mu je pojasnio neke stvari u vezi sa mehanizmom nastanka hroničnih bolesti. Uzrok svih bolesti predstavlja oštećenje aure! Vrsta oštećenja i njegov intenzitet ne određuju vrstu bolesti. Mesto oštećenja aure, međutim igra presudnu ulogu u određivanju vrste bolesti koja će biti njegova posledica. Aura nije podeljena površinski i zapreminski prema organima, da bi oštećenje tih delova aure dovelo do oboljenja tih organa, nego se radi o oštećenju aure na mestima pored kojih prolaze meridijani bele bioenergije koji kontaktiraju sa odgovarajućim organima tela. Stoga je oboljenje organa vezano za zapušenje njegovog meridijana u auri. Do zapušenja može doći na više mesta duž meridijana i uvek će pogađati odgovarajući isti organ, ali će položaj zapušenja duž linije meridijana definisati vrstu bolesti tog organa. To znači da će se, ako je oštećenje pored meridijana bliže površini aure, javiti jedna vrsta hronične bolesti, ako je na sredini - druga, ako je blizu tela - treća. Dakle, za vrstu bolesti je bitno da li je oštećenje aure, odnosno zapušenje meridijana, u njegovom gornjem, srednjem ili donjem toku. Međutim, intenzitet oštećenog mesta uvek označava intenzitet oboljenja bez obzira na to u kom delu meridijana je došlo do zapušenja. Pored toga, na intenzitet bolesti utiče i rastojanje od oštećenog mesta u auri do meridijana: što je ono kraće, zapušenje meridijana će biti veće, a bolest intenzivnija.
Jedina razlika sastoji se u tome koji je meridijan napadnut! Sada, odjednom postaje jasno da je odgovor vrlo jednostavan: u slučaju zapušenja meridijana koji su vezani za mozak, dolazi do psihičkih bolesti. Viškove bele bioenergije iz mozga sakupljaju tri meridijana i samo umanjeni i otežani protok bele bioenergije iz ovih meridijana može dovesti do nekog oboljenja mozga. Ukoliko je priliv bele bioenergije meridijanom, koji je u kontaktu sa mozgom, u auri smanjen, ipak je moguće da odliv bele bioenergije prema tom meridijanu bude za klasu bolji, ali nikada, ukoliko je priliv bele bioenergije na bilo kom delu meridijana umanjen, ne može ni na jednom njegovom drugom delu biti optimalan. To znači da oštećenja aure blizu meridijana, koji odvode belu bioenergiju iz mozga, moraju dovesti do negativnih efekata koji mogu izazvati smanjeno funkcionisanje ili pak oboljenje mozga.
Pored toga, informacije koje stižu informacionim kanalima moraju, takođe biti poremećene u delovima u kojima je došlo do poremećaja priliva bele bioenergije u meridijane. Tu informaciju Informaciona energija prenosi do mozga, a reakcije mozga, kao i svih drugih organa, na poremećaje ove vrste aure jesu smanjena funkcionalnost, odstupanje od normalne funkcije i oboljenje. To znači da će se psihičko oboljenje pojaviti kao posledica neodvođenja bele bioenergije u regionima aure kroz koje prolazi neki od tri meridijana koji su zaduženi i za odvođenje bele bioenergije iz mozga prema energetskom stabilizatoru. To dovodi do smanjenog protoka bele bioenergije u tom kanalu, što informacioni impulsi prenose mozgu, kod koga se javlja pogoršanje funkcionalnosti, s jedne strane, a s druge, smanjeni protok bele bioenergije u auri dovodi do smanjenja odvođenja te energije iz mozga tim meridijanom.
To znači da odstupanje od normalnog rada mozga prouzrokuju dva faktora:
Ova tri meridijana koji odvode belu bioenergiju iz mozga možemo, prema njihovom položaju prilikom prolaska pored glave ako posmatramo osobu s leđa, podeliti na levi koji ide pored leve strane glave, desni pored desne strane strane glave i srednji ili stražnji koji ide iza potiljka. Posmatrajući ih tako otpozadi, najblaže psihičke bolesti nastaju ako je do oštećenja došlo u regionu kroz koji prolazi levi meridijan, srednje bolesti kroz koje prolazi desni meridijan, a najteže bolesti kroz koje prolazi potiljni ili srednji meridijan. To je zbog toga što se potiljni meridijan nalazi u auri na pravcu prostiranja stresnih talasa ili polja najvećih intenziteta, kao što su fizičke patnje, tuga i žalost, strah za život.
U pravcu desnog koji prouzrokuje srednje teške bolesti prostIru se obično stresna polja vezana za borbu za vlast, blaže oblike žalosti, mržnju i zavist.
U pravcu položaja levog meridijana prostiru se relativno blagi stresovi vezani za svakodnevne brige i životne probleme.
Najviše prostora smo posvetili nastanku hroničnih bolesti zbog toga što one traju vrlo dugo, često su praćene jakim bolovima i patnjama, ili onesposobljavaju bolesnika za normalan život i rad. Međutim, uzroci koji dovode do pojave hroničnih bolesti stvaraju i predusiove za nastanak akutnih bolesti. Naime, akutne bolesti kao što su infektivne, prehlade i druge, javljaju se samo u onim organima koji su još pre pojave virusa, bakterija ili nazeba imali smanjenu funkcionalnost ili su već bili hronično oboleli, čiji su uzroci u preko 80% slučajeva bili štetno delovanje stresova i negativnih misli. Samo organi koji su oboleli ili su im funkcije smanjene ili izmenjene predstavljaju pogodno tlo za enormno razmnožavanje virusa i bakterija. Ne postoji nijedan zdrav i u punoj funkciji organ koji će oboleti od infektivne bolesti.
Gotovo u svakoj porodici se dešavalo da za vreme epidemije infektivnih bolesti članovi koji su iscrpljeni, lošijeg zdravlja ili imaju osetljive ili obolele organe u kojima se ta infekcija razvija, po pravilu obole, a ostali ne.
Medicinski način lečenja akutnih bolesti je uspešniji od lečenja hroničnih, ali je metoda pogrešna, jer se otklanja posledica posledice - uništavaju se virusi i bakterije, te posle prestanka bolesti organ koji je bio napadnut ostaje i dalje bolestan i čeka novu pojavu virusa i bakterija. Stoga svaki organ hronično oboleo ili izvan svoje normalne funkcije predstavlja latentnu opasnost za razvoj infektivnih i uopšte akutnih bolesti.
| < Prethodna |
|---|
Komentari